U prostoru Hrvatske knjižnice i čitaonice u Pleternici održano je zanimljivo predavanje pod nazivom „Velebit - sveta planina Hrvatske“. O selima i stanovima na Velebitu, o svjedočanstvu života od nastanka do nestanka govorila je na osebujan način prof. Ana Lemić iz Gospića . Govoreći o njenom životopisu, ravnatelj Knjižnice prof. Franjo Novak istaknuo je da je predavačica rođena 1943. godine u Kaniži kraj Gospića, a osnovnu školu i gimnaziju završila je u Gospiću. Poslije završenog studija fizike s matematikom radila je nekoliko godina na Pedagoškoj akademiji u Gospiću, a od 1976. godine bila je na gospićkoj gimnaziji profesorica. Od 1996. godine pa do umirovljenja 2009. bila je ravnateljica gospićke gimnazije.
Brojne aktivnosti u ličkom planinarstvu
– Prof. Lemić dugi niz godina aktivno se bavi planinarstvom, bila je predsjednica Hrvatskog planinarskog društva „Visočica“ iz Gospića i urednica njegovog časopisa Lički planinar u kojem je objavila brojne članke o Velebitu. Sa svojim prilozima javljala se i u časopisima Vila Velebita, Priroda, Hrvatski planinar i dr. Dobitnica je mnoštva priznanja za svoj predani rad, među kojima i odličja Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića. Autorica je knjige „Sela i stanovi na Velebitu , svjedočanstva života od nastanka do nestanka“ iz 2013. godine-kazao je, među ostalim, ravnatelj.
Vrijedno djelo za nas i naše potomke
Gost na predavanju Stipan Vrban iz Požege, porijeklom Ličanin koji je kao sedmogodišnjak s roditeljima doselio u Slavoniju, zahvalio je autorici na napisanoj knjizi
- Ovo što je prof. Lemić napisala je zaista veliko djelo koje ostaje svima nama, a koji možda nismo imali hrabrosti i znanja da to napravimo za naš kraj i da ostavimo našim potomcima nekakve podatke odakle smo, što smo i kakvi smo-naglasio je S. Vrban. Podsjetio je na to da je cijeli taj dio Like raseljen i otišao je na sve strane svijeta te se nikada više neće vratiti u ta mjesta koja su ostala zapuštena, prazna i ostavljena od politike i naroda. Raseljena su zbog socijalnih, političkih, društvenih i svih ostalih okolnosti koje su vladale u pojedinim razdobljima.
Sveta i najveća naša planina i simbol domovine
-Večeras ću vam o Velebitu ispričati ono što sam prohodala, vidjela i srela, dakle Velebitu iz svoga srca. Iz moje rodne kuće on se vidi od sjevernog do južnog dijela, a još od djetinjstva sam ga promatrala. Kada sam počela raditi u gospićkoj gimnaziji, vodila sam tamo svoje učenike. Velebit je naša sveta i najveća planina, simbol naše domovine, na njemu su se vodile velike bitke i pamti mnoge stanovnike, od Ilira pa do današnjih dana. Dugačak je oko 160 kilometara, prosječno širok 30 kilometara, s tri lanca vrhova s prosječnom visinom 1350 metara, a gotovo svi vrhovi na južnom Velebitu su iznad 1700 metara-istaknula je predavačica te napomenula da je Velebitom krenula kao planinar, fotografirajući kuće i ljude. Tada je, kaže, shvatila da je taj kraj jako raseljen i odlučila je nastaviti svakodnevno i sistematski petnaest godina snimati sela i stanovnike.
Knjiga nastala iz ljubavi prema Velebitu
- Velebit je ličkom čovjeku bio hranitelj i branitelj, davao mu drvo za kuću, kućni prag, kolijevku, postelju, za mrtvački sanduk i nadgrobni križ. Nisam mislila da će iz toga nastati knjiga, a radila sam sve to iz ljubavi. Svašta mi se događalo, i po ljutoj buri i po kiši, snijegu i vrućini. Prolazila sam pored medvjeda, puno puta koračala preko poskoka, ali se nisam mogla zaustaviti i zbog toga mi je danas drago-naglasila je A. Lemić te se pri kraju predavanja osvrnula na pojedine sakralne objekte, endemske biljke i životinje na Velebitu. Prigodne pozdravne riječi autorici su uputili Dragutin Kepić, Zdravko Hećimović, Krunoslav Božić i Slavko Vrban. U glazbenom dijelu programa ličke pjesme izvodili su članovi Kulturno-umjetničkog društva Bektež iz Bekteža, a Mirko Čačić imao je zapažen nastup na trubi, izvodeći poznatu pjesmu „Oj ti vilo, vilo Velebita“.
Tekst i foto: I. Tomić
